- PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Kako je i zašto te 1991. godine u Sloveniji vaskrsnula belogardijska ideologija, da ne kažem fašistička, i da li je bilo još živih Slovenaca koji su se borili protiv te ideologije. Nije Slovenija imala drugih razloga da izađe iz zajedničke države izuzev ideoloških, posebno ne na onakav način, jer je bila privilegovana po mnogim pitanjima, kao što su izgradnja putne infrastrukture, industrije i trgovačko-ekonomskog udjela u izvozu i tržištu uopšte, kakav tretman zasigurno neće imati u Evropskoj uniji. Isto tako manje će biti samostalna u odnosu na Brisel nego što je bila u odnosu na Beograd. Sa ove distance je interesantno, zašto je toliko žurila da se osamostali ne čekajući krajnje rezultate razgovora koji su vođeni na nivou SFRJ. Na osnovu čega je optuživala srbijansko rukovodstvo, ako Srbija nije imala nikakvih pretenzija prema Sloveniji niti je bila protiv njene secesije. Zašto se poslije ulaska u Evropsku uniju, vratila na bivše tržište sa koga je secesijom pobjegla, ako je evropskim usrećena. Da li je tek tada shvatila da ni u Evropi, ,,ne vise kolači o drači” ili su ih oni za koje su odradili odgovarajući posao nakon toga odbacili kao trinesto prase, što kaže naš narod. Koliko su se usrećili u novoj zajednici govore činjenice kao što su zaduženje države toliko da ni njihovi praunuci neće moći vratiti te dugove što nije bio slučaj dok su bili u zajedničkoj državi SFRJ. Zaduživanjem su stvarali lažan standard da opravdaju secesiju. Oni i sad održavaju standard građana i ekonomski opstaju zahvaljujući tržištu bivših republika Jugoslavije. Njima je bio daleko Beograd, ali Brisel nije. Smetao im je srpski jezik, a ne smetaju im engleski i njemački. Beograd ih je razvijao, a Brisel ih guši. Tvornice bijele tehnike Gorenje ne podižu u Austriji, Njemačkoj i slično već po Srbiji. Zašto? Nekoliko ovih navoda sam dao iz razloga što su tvrdili da im je bilo neophodno veće tržište, a vratili su se na staro. Da im je neophodna veća samostalnost u odlučivanju o svom razvoju i uređenju, a koliko su sada samostalniji, po svim pitanjima. Nije mi poznat njihov uspjeh na novom Evropskom tržištu, višemilionskom.
Živjela Bosna, Srbija i Crna Gora neka u jedan glas kažu. Evropu hvali, a Balkanom se hrani. Ako znamo ko su bili njihovi mentori za secesiju, kao što su Genšer, Mok i Papa Pavle Drugi, a poznata nam je njihova pripadnost u Drugom svjetskom ratu, nije nam teško zaključiti, zbog čega su se odvojili, a posebno na onakav način. Ta trojka je rasla ispod Hitlerovog šinjela, nadojena nacizmom i fašizmom, došla u priliku da ostvari ono što nijesu ostvarili u vrijeme kad su to radili pod komandom Trećeg Rajha i uspjeli u tome jer su našli istomišljenike u pojedinim slovenačkim rukovodiocima. Obiljžavanje datuma vezanih za pobjede nad fašizmom i polaganje vijenaca na spomen-obiljžja onih koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma, u ovo vrijeme u Sloveniji je smiješno i licemjerno kad se zna da su njihove sledbenike personifikovane u pripadnicima JNA ubijali kao okupatore. Slovenija ni najmanje nije trebala Srbiji, pa ni njenom predsjedniku Slobodanu Miloševiću tako da su neutemeljene tvrdnje, kako je Slovenija bila primorana da upotrijebi oružje kako bi ostvarila volju svog naroda za otcjepljenjem, odnosno osamostaljenjem. Ne, Sloveniji je naređeno, od navedenih mentora, da se na taj način izdvoji iz zajedničke države Jugoslavije, jer će proizvesti veću mržnju svog naroda prema drugima posebno Srbima koje će pred svijetom prikazati kao narod sa kojim se ne može živjeti u zajednici. To nije činio slovenački narod već uski krug ljudi koji su pridobijeni da rade za interese onih koji žele raspad Jugoslavije i kompromitaciju srpskog naroda. Veliki znaju da praštaju pa su im Srbi mnogo toga oprostili bez ulaska u sadržajnije analize svega onoga što im je Slovenija u negativnom smislu privuštila. Od nje je počeo domino efekat rušenja Jugoslavije i stradanja srpskog naroda na prostoru Hrvatske i BiH. U svakom slučaju tadašnjem slovenačkom rukovodstvu treba dopuniti biografije i obilježiti ih kao nosioce početka oružanog sukoba na prostoru SFRJ odnosno kao aktere ratnih zločina. Oni su počeli rat a svi ostali su ga samo slijedili. Sjetite se samo krokodilskih suza slovenačkog rukovodstva za ugroženim albanskim narodom na Kosovu i Metohiji od strane srpskih vlastodržaca. Sve su radili da bi što ružniju sliku o Srbima poslali u svijet, a sebe prikazali ugroženim i nevoljnim, koji trpe srpski zulum tolike godine. Nemam namjeru da zavađam srpski i slovenački narod, ali ukazujem na potrebu da se svi problemi izvedu na čistac i da se zna pravi krivac za sve što se dogodilo a ne da se olako bez istinitih činjenica optužuje bilo ko. Samo kad se zna istina može se ići dalje, čistih računa i poštenije. Uzaludan je ulazak u Evropsku uniju ako mi istinu zaprećemo i ostavimo je nedostupnom, a lažima ustupimo njeno mjesto. Da je istina bila dominantna kad je nastala SFRJ ne bi devedesetih godina doživjela onakvu sudbinu.(KRAJ)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.